„Konflikti, militarizacija i životna sredina“ – ima neka tajna veza

Konflikti, militarizacija i životna sredina bili su tema drugog javnog časa Škola političke ekologije na koju su 3. decembra govorili istraživači dr Džuli Klinger i dr Aleksandar Matković.

Predavanja i prateća diskusija bavili su se time kako oružani konflikti, geopolitičke tenzije i aktuelna intenzivna militarizacija utiču na prirodu i društvo. Ovaj javni čas, održan putem platforme Zoom, povezao je pitanja bezbednosti, geopolitike i ekologije i ostvario prostor za razmišljanje o alternativama militarizovanom pristupu prirodnim i društvenim krizama. 

„Dok ratni sukobi na životnu sredinu utiču očigledno, neposrednim zagađenjem i uništenjem, postoje i ogromne ne sasvim očigledne pretnje u obliku uticaja vojne industrije na klimatske promene i usmeravanja celih ekonomija ka ekstraktivističkim industrijama“, navela je u uvodnom izlaganju moderatorka događaja, programska direktorka Polekola Iva Marković.

Konflikti, militarizacija i litijum

Dr Džuli Klinger (Julie Klinger), vanredna profesorka na Nelson Institutu za studije životne sredine na univerzitetu Vinskonsin-Medison, je u svom predavanju pod nazivom “Konflikti, militarizacija i litijum” naglasila razmere potreba vojne industrije za resursima i navela načine na koje vojska u SAD skriva svoju stvarnu potrošnju mineralnih sirovina.

Istraživanja o upotrebi kritičnih minerala u vojnoj industriji su sve bogatija, ali zbog složenosti sistema i ograničenja dostupnosti podataka nijedno nije iscrpno, naglasila je istraživačica. Baveći se ovim pitanjem, Klinger je objasnila i kako istraživači dolaze do podataka, odnosno kako prate put kritičnih sirovina od njihovih nalazišta do finalnog proizvoda. U tom kontekstu je apostrofirala značajni rad organizacija Forum on Arms Trade i Stokholmškog mirovnog instituta (SIPRI). Ona je ukazala i na to da je u SAD proizvodnja i prodaja oružja sve netransparentija, što pokazuju i ciljana istraživanja transparentnosti.

Klinger je pokazala i kako Vlada SAD ubrzava izdavanje dozvola za otvaranje rudnika na sopstvenoj teritoriji za potrebe vojne industrije. „Iako se rudarske industrije svim silama trude da se prikažu kao donosioci rešenja za klimatsku krizu i kao oni koji odgovaraju na potrebu za obnovljivim izvorima energije, u ovom trenutku nema mera koje bi osigurale da se resursi koji se rudare za energetsku tranziciju zaista koriste u te svrhe“, zaključila je Klinger.

Ipak, postoje alternative. Kao jednu od četiri moguće Klinger je navela da bi sirovine potrebne za energetsku tranziciju, na osnovu postojećih podataka, bilo moguće dobiti čišćenjem postojećih problema (đubrišta i jalovišta). „Recikliranje devedeset procenata škarta od postojećih domaćih (SAD) rudarskih ativnosti moglo da zadovolji gotovo kompletne potrebe SAD za kritičnim mineralnim sirovinama“, naglasila je Klinger. 

„Konačno, jedan od najboljih načina za smanjenje pritiska za otvaranja novih rudnika jeste smanjenje razorne potražnje za ovim kritičnim sirovinama i njihovo spasavanje od uništenja u vojnim sukobima. Dok su, s jedne strane, antiratni i mirovni pokreti oslabljeni događajima poslednjih godina, sa druge možemo biti sigurni da postoje i materijalni bezbednosni dobici koje donosi mirnodopsko vreme, da i ne pominjemo sve ostale dobitke. Mir je efikasniji, mir je manje rasipnički – u miru treba manje rudnika.“

Srbija kao polje sudara evropske i kineske industrijske politike

Dr Aleksandar Matković, naučni saradnik Departmana za ekonomsku istoriju i teoriju Instituta ekonomskih nauka u Beogradu, kao i saradnik Transnacionalnog instituta (TNI), govorio je o trendovima koji definišu ekonomsku i političku poziciju Srbije danas.

Matković je najpre ukazao na to da su strane investicije u rudarski sektor u Srbiji u periodu od 2017-2022 porasle za vrtoglavih 600%. Otpad je samo u 2022. porastao za gotovo 150% (149,4%), na 174.7 miliona tona, od čega je 94% rudarski otpad, a 18% opasan otpad. On je naglasio i da su strane direktne investicije su u Srbiji praćene velikim nivoima subvencionisanja, pa ih prati i rastući deficit.

Kao ključne faktore za prikazane trendove Matković je izdvojio izmeštanje proizvodnje iz Kine, kao i izmeštanje proizvodnje iz EU, koje je dodatno podstaknuto militarizacijom Evropske unije. Dok Kina na Balkanu rudari radi izmeštanja industrije, Evropska unija ima još jedan motiv – militarizaciju Eu. Ovaj trend je nemoguće analizirati bez analize analognih procesa u SAD, konstatovao je Matković, nadovezujući se na izlaganje Klinger.

EU će trilion evra koje je mogla da uloži u Green New Deal uložiti u Clean Industrial Deal, koji Matković naziva „desnim odgovorom na zeleni dogovor“. Istraživač je naveo i da je od 2006, na osnovu European battery directive, vojna industrija izuzeta od zakona prema kojima bi inače morala da javnosti omogući uvid u svoj rad i zakona o ograničenju zagađivanja. Povezujući to sa predavanjem Džuli Klinger, Matković je konstatovao da zato nemamo podatke o stvarnim potrebama ni potrošnji resursa kada je vojska u EU u pitanju. 

Militarizacija EU u vezi je sa ekonomskom krizom, naglasio je Matković, naročito krizom u pojedinim sektorima poput automobilske industrije. A, koliko god da države ulažu u vojsku, poslovni akteri sa istoka i zapada nisu u konfliktu, već sarađuju, ukazao je istraživač. Dobar primer za to je isprepletenost poslovanja kompanija ZiĐin i Rio Tinto. Deregulacija u Srbiju dolazi iz SAD i EU, ali kineske kompanije doprinose kumulativnom problemu sa rudarstvom. „Izabrali smo najgore od oba sveta“, zaključio je Matković.


Dr Džuli Klinger se u svojim istraživanjima bavi dinamikom globalnih granica resursa i svemirskih tehnologija sa posebnim fokusom na Sjedinjene Američke Države, Kinu i Brazil. Ispituje kako različiti oblici konflikata oblikuju korišćenje zemljišta, žvotnu sredinu i sigurnost sredstava za život i kako se u tim okolnostima koriste mineralni resursi.

U svom radu dr Aleksandar Matković se fokusira na to kako su strane, posebno kineske, direktne investicije oblikovale današnji Balkan u svetlu globalne zelene tranzicije.

Javni čas Škole političke ekologije, koji je pratilo preko pedeset gledateljki i gledalaca, bio je održan putem Zoom platforme. Za predavanje na engleskom bio je obezbeđen simultani prevod na srpski jezik putem posebnog kanala na Zoom platformi. Snimak predavanja o konfliktima, militarizaciji i životnoj sredini možete pogledati ovde: