Brestovac, Donje Brijanje i još pet sela na severu administrativnog područja grada Leskovca decenijama trpe probleme sa vodosnabdevanjem. Stanovnici se oslanjaju na individualne bunare, ali je voda lošeg kvaliteta, mikrobiološki i fizičko-hemijski neispravna. Voda za piće i kuvanje doprema se iz drugih mesta, a najugroženiji zavise od solidarnosti sugrađana.
Građani su pisali peticije, učestvovali u javnim raspravama i organizovali proteste, ali su vlasti ostale neme. I šira javnost je za problem koji pogađa oko 1800 domaćinstava saznala tek kada su meštani Donjeg Brijanja u junu 2025. dve nedelje blokirali regionalni put, nakon što su i bunari u gornjem delu sela presušili. Odgovor nadležnih su ponovo bila – prazna obećanja.
Sela Brestovac, Lipovica, Međa, Kutleš, Šarlince, Draškovac i Donje Brijanje nalaze se van fokusa ključnih planskih dokumenata i aktivnosti jedinica lokalnih samouprava . Samo Donje Brijanje je udaljeno svega 150m vodovoda koji pripada opštini Bojnik. I bez tehnoekonomske analize je očito da je za 6 najsevernijih naselja na teritoriji grada Leskovca i njihovih 4.000 stanovnika, najbolje rešenje priključenje na postojeći sistem Brestovac – Bojnik – Doljevac.
Međutim, planovi predviđaju njihovo povezivanje na sistem Barje, koji je udaljen oko 50 km. Spor (ili nepostojeći) napredak u izgradnji infrastrukture čine ovu opciju dugoročno neizvesnom. Dodatno, akumulacija Barje pokazuje znake ubrzanog “starenja” – zasipanje nanosom je višestruko veće od projektovanog, što je dovelo do značajnog smanjenja korisne zapremine akumulacije.
Građani su dodatno frustrirani jer su još osamdesetih godina putem samodoprinosa izdvajali sredstva za priključenje na sistem Brestovac – Bojnik – Doljevac, ali do realizacije nikada nije došlo, uprkos tome što magistralni cevovod prolazi kroz Donje Brijanje, tako su građani, zbog toga što se nalaze u mrtvom uglu planskog sistema, istovremeno, na korak i decenijama do rešenja problema vodosnabdevanja.
Pravni okvir ovde nije prepreka. Zakon o komunalnim delatnostima predviđa institut poveravanja obavljanja komunalnih delatnosti u skladu sa načelima ekonomičnosti, efikasnosti i zaštite životne sredine. Ono što decenijama izostaje je međuopštinska saradnja. A dok Bojnik, Leskovac i doljevac ne uspevaju da se dogovore, građani sela u nizini iz bunara piju tvrdu vodu koja izaziva endemski nefritis, dokazujući u praksi da nepostupanje institucija predstavlja povredu prava na vodu i osnovnih ljudskih prava – prava na život, zdravlje, fizički i psihički integritet, dom, imovinu i zdravu životnu sredinu.
