Udruženja građana Polekol, Europa Nostra Srbija i lokalna inicijativa iz Ušća – Spasimo Studenicu podneli su zvaničnu inicijativu Centru za svetsku baštinu – UNESCO u Parizu, upozoravajući na sve ozbiljnije pritiske koji prete da nepovratno naruše jedan od najvrednijih delova kulturnog i prirodnog nasleđa Srbije, sliva reke Studenice i kulturnog predela koji okružuje manastir Studenicu, dragulj srpske baštine, prepoznat i upisan na Listu svetske kulturne baštine od 1986. godine.
U pismu koje je kao zajednički predstavnik uputio Polekol navodi se da bi planirana izgradnja mini-hidroelektrane Studenica S4 Gradina i potencijalne dve dodatne MHE nizvodno, uz već postojeće i nove projekte koji niču u zaštićenim zonama i neposredno uz njih, mogli da dovedu do nepovratnog razaranja. Ako se ovi planovi sprovedu, uništava se ono što su vekovima čovek i priroda gradili – jedinstven pejzaž u kojem se prepliće dinamika reke i mir manastira Studenice.
„Ne može se braniti svetska baština dok se istovremeno dozvoljava njeno uništavanje. Ne može se govoriti o zaštiti kulturnog nasleđa, a dopuštati projekti koji presecaju žilu kukavicu jednog svetog predela“, navodi se u obraćanju UNESCO-u. „Studenica nije mesto za industriju i betonskog gorostasa od 30 metara, već prostor u kojem su priroda, ljudska delatnost i duhovnost u neraskidivoj vezi.“
Posebno zabrinjava činjenica da je sliv Studenice već planski definisan kao kulturni predeo najvišeg značaja i kao deo UNESCO Rezervata biosfere Golija–Studenica, ali da uprkos tome novi projekti nastavljaju da potkopavaju njegove vrednosti. Nelegalno potvrđen urbanistički projekat MHE Gradina, izmenjena Uredba o zaštiti Parka prirode Golija koja otvara vrata opasnim intervencijama, kao i planovi za gradnju akumulacija na samom izvorištu reke zbog širenja ski-centra – sve to zajedno predstavlja kombinaciju pretnji kojom se sistematski narušava integritet ovog jedinstvenog prostora.
Podsetićemo da se Srbija potpisivanjem Konvencije o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine prihvatila dužnosti iz Člana 4, koji obavezuje državu potpisnicu da štiti, konzervira, popularizuje i prenese budućim generacijama kulturnu i prirodnu baštinu koja se nalazi na njenoj teritoriji. Dalje se u istom članu navodi da zemlja radi ostvarenja tog cilja treba da deluje sopstvenim naporima, maksimalno koristeći sve raspoložive mogućnosti. Ako ovakvi napori i postoje, dopuštanjem izgradnje mini-hidroelektrane Studenica S4 Gradina, se oni u potpunosti poništavaju.
Lokalna zajednica je svoju poruku već poslala, meštani Ušća i okolnih mesta jasno su rekli da ne žele mini-hidroelektrane na Studenici. Njihov glas je jasan i nedvosmislen, a podržala ga je i stručna javnost i ekološka udruženja iz cele Srbije. Studenica je prirodno i kulturno dobro izuzetnog nacionalnog i međunarodnog značaja i vrednosti, te kao takva ne sme postati plen i žrtva pohlepe investitora na uštrb javnog interesa.
Udruženja su pozvale UNESCO-a da se uključi i pozove Republik u Srbiju da:
- zaustavi planiranu izgradnju MHE Studenica S4 Gradina i svih dodatnih postrojenja na slivu reke
- izmeni Uredbu o zaštiti Parka prirode Golija tako da se uklone odredbe koje otvaraju prostor za uništavanje prirode i kulturnog predela
- odustane od planova za ski-centar i veštačke akumulacije na izvorišnom delu reke
- obezbedi potpunu zaštitu kulturnog predela „Sliv reke Studenice“ kao prostorne celine od izuzetnog značaja za svetsku i domaću baštinu
Prilozi dostavljeni UNESCO-u obuhvataju Žalbu i Aneks žalbe Bernskoj konvenciji, kao i punu plansku dokumentaciju relevantnu za predmetni prostor.
Pored inicijative Centru za svetsku baštinu – UNESCO, udruženje Polekol i inicijativa „Spasimo Studenicu“ ranije su podneli Žalbu Bernskoj konvenciji zbog kontinuiranog ugrožavanja rečnih ekosistema i zaštićenog područja, što dodatno potvrđuje ozbiljnost situacije.
Gore pomenuta udruženja i inicijative zaključuju da je Studenica živa prirodno-istorijska celina koja je svedok opstanka čoveka i prirode na ovim prostorima i da Svetska kulturna baština, a za nas riznica i izvor odnosa prema duhovnosti i prirodi, ne može biti velika žrtva sitnih mešetarenja investitora i vlasti.