Debata „Deregulation and access to raw materials at any price – the answer to current crises?“ okupila je u Berlinu aktiviste i stručnjake iz Latinske Amerike, Afrike i Evrope kako bi otvorili pitanja globalne trke za litijum i druge kritične sirovine, ali i posledica koje takva politika ima po lokalne zajednice, životnu sredinu i ljudska prava. U fokusu razgovora bili su rastući pritisci na rudarske regione, pokušaji deregulacije ekoloških i socijalnih standarda u ime „konkurentnosti“, kao i potreba za pravednom tranzicijom koja ne prebacuje troškove na zajednice na globalnoj periferiji. Na panelu su govorili Pia Marchegiani iz Fundación Ambiente y Recursos Naturales (Argentina), Farai Maguwu iz Center for Natural Resource Governance (Zimbabve), Tihomir Dakić iz Center for Environment (BiH), Johanna Sydow iz Heinrich Böll Foundation, kao i Žaklina Živković iz Organizacija za političku ekologiju (Polekol).
Izvršna direktorka Polekola, Žaklina Živković, u svom izlaganju istakla je da su građani Srbije jasno poručili da ta zemlja neće postati rudarska. „Srbija nema ni ekološke standarde niti institucionalne kapacitete da se izbori sa osnovnim problemima u zaštiti životne sredine, a kamoli da iznese ogromne rizike koje sa sobom nosi ekstraktivna industrija poput rudarstva“, naglasila je Živković, podsećajući da se odluke o budućnosti prirodnih dobara ne mogu donositi bez lokalnih zajednica koje sa tim posledicama žive.
Ona je učesnicima debate u Berlinu prenela i spremnost ekoloških pokreta iz Srbije da razmenjuju iskustva i grade međunarodnu solidarnost u borbi za pravu zelenu tranziciju – onu u kojoj lokalne zajednice žive u harmoniji sa prirodom, u kojoj se čuvaju biodiverzitet i prirodna dobra za generacije koje dolaze. Kako je istakla, Srbija u tom smislu prednjači zahvaljujući velikom broju zajednica i ekoloških aktivista koji se, uprkos pritiscima, srčano bore za pravo na zdravu životnu sredinu i održivi razvoj.
