Hajde da zajedno napravimo sliku problema sa vodosnabdevanjem u našim gradovima i selima.
Inicijativa Pravo na vodu treću godinu zaredom mapira kritične tačke vodosnabdevanja, suše, restrikcije i druge probleme koji građanima otežavaju pristup vodi.
Od maja do jula 2026. godine, većina prekida u snabdevanju zvanično je obrazlagana planiranim radovima, sanacijom cevi ili ispiranjem sistema, a ne direktnim restrikcijama zbog suše i nedostatka vode u sistemu. Međutim, krajem jula i početkom avgusta situacija se u pojedinim mestima dodatno pogoršala: upućivani su zvanični apeli građanima da štede vodu, uvodili restriktivni režimi, a ponegde je proglašavana i vanredna situacija.
Problemi sa vodom nisu samo statistika, oni su deo svakodnevnog života ljudi. Zbog narastajućeg problema klimatskih promena situacija se neće poboljšavati sama od sebe. A da bismo mogli da tražimo rešenja, prvo moramo da znamo gde su problemi, koliko traju i šta ih izaziva.
Zato nam treba vaša pomoć.
Ako u vašem mestu ima restrikcija, nestašica, čestih kvarova ili drugih problema u vodosnabdevanju, podelite to sa nama. Što više informacija prikupimo, to ćemo jasnije moći da pokažemo gde sistem puca i šta mora da se menja.
Da li nam predstoje još veće restrikcije širom Srbije?
Usled dugotrajnog nedostatka padavina i ekstremnih temperatura, Dunav je dostigao istorijski nizak vodostaj, što predstavlja realnu pretnju za vodosnabdevanje u avgustu. Identična, kritična situacija je i na Zapadnoj, Južnoj i Velikoj Moravi sa svim njenim pritokama.
Republički štab za vanredne situacije je 7. avgusta na vanrednoj sednici saopštio da na većem delu teritorije Srbije još uvek nema opštih restrikcija, ali je potvrdio da je stanje na rekama alarmantno. Kako bi se očuvala stabilnost, doneta je odluka o ograničenju nepotrebne potrošnje vode na nivou čitave države gde god se primeti pad izvorišta, uz podizanje pripravnosti Sektora za vanredne situacije.
I ovog leta, u Srbiji se odgovornost za suve česme u domaćinstvima prebacuje na građane koji „neracionalno troše vodu“, umesto na neefikasan sistem, zastarele porojekte i bušnu vodovodnu mrežu koja u nekim mestima gubi i preko 40% vode, pre nego što ona uopšte stigne do potrošača. Umesto dugoročnih mera adaptacije na klimatske promene, kod nas se problem rešava inspekcijama, kontrolom potrošnje i pretnjama kaznom.
Za to vreme, države širom sveta koje su shvatile da su suše i toplotni talasi nova realnost, ulažu u infrastrukturu i preleze na sistemsku adaptaciju. Zato ponovo pokrećemo akciju mapiranja problema u vodosnabdevanju, da bismo razumeli gde su problemi i da bismo onda zajedničkim snagama uticali da se oni rešavaju.
