Vlažna staništa ključna su za biosferu – da li ih dovoljno štitimo?

Kao podsetnik na veliki značaj koji vlažna staništa imaju za život ljudi, ali i za biodiverzitet uopšte, u sredu, 2. februara, se obeležava bitan dan – Svetski dan vlažnih staništa. Kada govorimo o teritoriji grada Beograda, mnoga od njih imaju formalnu zaštitu, kako od strane države, tako i od međunarodnih propisa. Ipak, čini se da se u praksi ne štite dovoljno, te da o njima saznamo tek kada se desi neki problem. Zbog čega su nam vlažna staništa bitna i kako ih možemo sačuvati bila su ključna pitanja o kojima se polemisali na tribini “Ispod površine grada Beograda: Štitimo li zaštićeno”.

O pomenutom značaju najpre je govorio profesor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr bioloških nauka i ornitolog Vojislav Vasić, podsećajujći da je Srbija potpisnica Ramsarske konvencije koja se odnosi na zaštitu vodenih staništa.

  • Država se time opredelila na jedno “mudro korišćenje vodenih staništa”. Bez obzira da li je nešto zaštićeno ili nije, obaveza je svih onih koji donose odluke da se jako pažljivo sa osetljivim ekosistemima upravlja – naveo je on.

Profesorka Biološkog fakulteta dr Gordana Subakov Simić, koja se čitav svoj radni vek uglavnom bavi vodenim staništima, istakla je takođe njihovu važnost i navela da je Beograd nekada imao mnogo više i plitkih močvarnih staništa koja danas gotovo da ne postoje.

  • Ona su važna jer održavaju diverzitet. Močvarna i plitka staništa imaju mnogo veći diverzitet nego što su to velike akumulacije i njega moramo čuvati jer je to naše bogatstvo.

Ekolog iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije Aleksa Vukićević objasnio da je da su takozvana IBA područja od posebnog značaja kao predeli gde se ptice gnezde, hrane, odmaraju ili zimuju. Dodao je da ih na području Srbije ima u 79 i da većina njih vodenog tipa.

Osvrćući se na iskustvo i situaciju koju zatiču na terenu, učesnici tribine su se usaglasili da su vodena staništa na teritoriji Beograda ugrožena različitim faktorima. 

  • Ne može se brljati neznanjem u vodenim staništima, jer voda odmah kažnjava. Ako gradite pogrešan način na obalama Save i Dunava, to će vam se osvetiti. Voda prosto mora negde da prođe. Takođe, mi imamo relativno malo i nedovoljno dobrih režima zaštićenih područja u okolini Beograda kada govorimo o vlažnim staništima. Važno je da znamo da znamo i da ono što nije zaštićeno područje nije van zaštite i zakona –  napominje profesor Vasić.

Profesorka Subakov Simić je navela da su plitka vodena staništa posebno osetljiva na klimatske promene, te bi iz tog razloga trebalo dodatno poraditi na njihovoj zaštiti.

  • Promene se dešavaju i dešavaće se u sve gorem pravcu. Hteli mi to ili ne moramo se prilagoditi, jer priroda ne pita. A bilo bi dobro da se pripremimo, zaštitimo ta naša područja, obezbedimo im vodu u periodima kada vode nema, ako su to kontinuirana vlažna staništa. 

Vukićević je dodao kako iskustvo sa terena pokazuje da je ljudski faktor, očekivano, taj koji remeti staništa, te da ne postoji gotovo nijedno koje nije narušeno ljudskom rukom.

  • Velika je pomama i ljudi ih bukvalno nagrizaju. A važno je pomenuti da vlažna staništa imaju najveću mogućnost da apsorbuju ugljen-dioksid iz atmosfere.

Edukacija građana o zaštiti ovakvih područja, govornici na tribini istakli su kao ključnu stavku. Subakov Simić je navela i važnu ulogu nevladinih organizacija koje se bave zaštitom životne sredne i institucija. Takođe, Vasić je objasnio i da je u poslednjih 20 godina mnogo toga krenulo unazad.

  • Trend je opadajući, zaštita nije više kao što je nekad bila. Mnogobrojni su razlozi zašto je situacija takva, a pre svega vladajuća politika. Državna politika mora da bude usmerena na očuvanje supstance onoga što je osnovni resurs. Ceo sistem je u slabljenju i postoji generalno opadanje državnih struktira koje brinu o zaštiti prirode.

Napomenuo je i kako je zaštita stvar konflikta, te da ona ne može bito svedena na zabranu.

  • Mora da postoji neki krug umnih ljudi koji će da napravi strategiju razvoja grada, neku vrstu harmonije između rasta i očuvanja. Kad se podignemo da protestujemo protiv neke odluke, negde mora da se popusti. Nema gradnje koja je bezazlena i koja ne uništava, moramo toga biti svesni – naveo je Vasić.

Na kraju, zaključak je bio da se suštinskim stvarima kao što su voda i njena zaštita mora ozbiljno pristupiti.

  • Predlažem da vraćamo ono što smo izgubili. Mi znamo gde su nekada bile bare i mi možemo tražiti kao građani da nam se te stvari vrate – zaključila je profesorka Subakov Simić.

Na kraju tribine, bilo je i kratko reči o aktuelnoj situaciji i stanju na bari Reva, kada se obratila Ana Džakić iz uduženja građana Bela čaplja. Ona je upozorila da ovo je ovo područje još uvek ugroženo, i najavila da će na Revi, u subotu 5. februara, biti obeležen Svetski dan vlažnih staništa.

Podsećamo, tribina “Ispod površine grada Beograda: Štitimo li zaštićeno” održana je putem Zoom platforme, a dostupna je i na Facebook stranici inicijative Pravo na vodu.

voda, zaštićena područja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *