Pravo na vodu na izložbi Zamišljene granice

Otvaranje: 23. juna u 18 časova
Lokacija: Subin plato, Limanski park, Novi Sad
Kustosi: KURS (Miloš Miletić i Mirjana Radovanović)
Organizatori: Galerija „Bel Art“, KURS
Podrška: Fondacija „Novi Sad – Evropska prestonica kulture”

Izložba „Zamišljene granice” biće postavljena od 23. juna do 28. avgusta na Subinom platou u Limanskom parku (Novi Sad) u javnom prostoru na četrdesetdevet jarbola. Kustoski tim Miloš Miletić i Mirjana Radovanović iz KURS-a, su okupili umetnice, umetnike, aktivistkinje, aktiviste i kolektive da zajedno daju komentar i osvrnu se na pojam „Tvrđava mira”, jedan od tematskih okvira projekta „Novi Sad – Evropska prestonica kulture 2022”, čiji je i ova izložba deo.

Pravo na vodu se na izložbi predstavlja sa delom Vodožder.

Vodožder

Dizajn zastava Jana Danilović, fotografija Sara Ristić, tekst Pravo na vodu

Iako je Generalna skupština Ujedinjenih nacija prepoznala pravo na vodu kao ljudsko pravo 2010. godine. Uprkos tome što je ono implicirano i u starijim konvencijama koje formalno garantuju čovečne uslove života svima, uključujući i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima – milijardu ljudi na planeti danas nema pristup vodi. Nedostatak vode najčešće pogađa već ugrožene, kao što su izbeglice. Pravo na vodu mora da bude univerzalno ljudsko pravo, što znači da svi ljudi, bez obzira na to kakav je njihov status, treba da imaju pristup vodi u svakoj državi na svetu. Izbeglice – ljudi koji napuštaju svoju zemlju zbog rata, gladi ili drugih društvenih problema – često nemaju nikakav pravni status i zbog toga nijedna država ne oseća obavezu da im obezbedi ono što im kao ljudima pripada, a najosnovnije je – hrana i voda. Pred vama je slika iz jednog kampa u Srbiji, gde možemo videti da su ljudi primorani da piju neispravnu i verovatno opasnu vodu kako bi ugasili žeđ, taj strašni osećaj sa kojim nijedno živo biće ne bi smelo da se suočava. 

Dok se pojedinci zadržavaju na granicama i bore za svoje živote, kapital prelazi granice kako bi se umnožio. Spajaju se velike privatne kompanije koje vrše vodosnabdevanje u zemljama širom sveta. Tako nastaje gigantska struktura koja vodu posmatra kao izvor zarade, kao robu koja donosi profit. Zemlje koje su već osetile posledice ovakvog pristupa vodi se oslobađaju iz ruku eksploatacije i vraćaju u ruke zajednica, ali kompanije se ne predaju. Spajanjem postaju jače i kreću dalje, prelaze granice u potrazi za novim vodovodima koje će usisati – privatizovati. Takav odnos prema vodi je u direktnom sukobu sa idejom o vodi kao univerzalnom ljudskom pravu. Na države mnogo više utiču kompanije nego deklaracije. Borba za vodu je zbog toga nužno i borba protiv privatizacije. Moramo se boriti protiv svake nove i rekomunalizovati prethodno privatizovane vodovode.

***

Svet u kome svi imaju pravo na vodu je svet u kome i najugroženiji imaju pristup ispravnoj pijaćoj vodi. Da bi to bilo moguće, vodosnabdevanje i upravljanje vodnim dobrima mora biti u rukama građana, ljudi kojima ta voda pripada, a ne korporacijama koje bi da vodu prodaju za profit. Vreme je da pravo na vodu stvarno postane univerzalno ljudsko pravo!

Učesnici

Alaa Abu Asad i Ulufer Çelik (Palestina i Turska, Holandija)
Selma Asotić (Bosna i Hercegovina, SAD)
SABA – Silvia Amancei / Bogdan Armanu (Rumunija)
Nika Autor (Slovenija)
bak.ma digital media archive of social movements (Özge Çelikaslan, Bilge Emir) (Turska)
Leslie Fernandez Barrera (Čile)
Fokus grupa (Hrvatska)
Jelena Grujičić (Srbija)
Vladan Jeremić i Rena Redle (Srbija)
Filip Jovanovski i Ivana Vaseva(Severna Makedonija)
Ena Jurov (Hrvatska)
Adela Jušić (Bosna i Hercegovina)
Yazan Khalili (Palestina)
Uroš Krčadinac (Srbija)
Hythm L-Wrdny (Egipat)
Bojan Mrđenović (Hrvatska)
Paula Baeza Pailamilla, kustos Ignacio Szmulewicz (Čile)
Pravo na vodu (Srbija)
Nataša Prljević & Joshua Nierodzinski (Srbija, SAD)
Baris Seyitvan (Turska)
Daniel Toca (Meksiko)
Jaśmina Wójcik (Poljska)
Ala Younis (Jordan)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *