Povodom današnjeg upada naoružane policije na radna mesta aktivistkinja i aktivista udruženja građana CRTA, Centar za praktičnu politiku, Građanske inicijative,Trag fondacija i Krovna organizacija mladih Srbije, izražavamo žalost za osramoćenim tužilaštvom i policijom, a pozivamo sve, pojedince, udruženja i pokrete, na solidarnost sa saborcima.
Udruženja građana su najdosledniji kritičari svake vlasti i skoro svaka tema koja je danas stigla do ulica, skupština ili sudova p(r)ošla je upravo kroz ruke najrazličitijih udruženja i nezavisnih medija. U rasturenim institucijama i razorenoj državi, organizovani građani sami obavljaju poslove koje niko drugi neće ili ne sme, ukazuju ili rešavaju probleme na koje se žmuri. Udruženja u Srbiji, bez profita i pohvale podržavaju ugrožene i grade solidarnost gde je nema. Tamo gde niko ne bi nogom mi idemo glavom. Za mnoge od nas, ta glava je sve više u torbi.
Godinama upozoravamo na stvaranje neprijateljskog okruženja za organizovanje i učestvovanje građana, a poslednjih godinu dana dostignut je vrhunac hapšenjima, privođenjima, pretnjama, targetiranjima. Danas je postavljen novi presedan. Višedecenijsko papagajsko klevetanje udruženja koje dolazi sa vrha vlasti, za navodnu zloupotrebu sredstava i pranje novca, otelotvorilo se u po 20 policajaca, sa pištoljima, a bez naredbe suda, u ionako tesnim prostorijama 5 različitih udruženja građana.
Ne tražimo milost ni poštedu, udruženja prolaze rigorozne procedure izveštavanja o svakom utrošenom dinaru, pa čak i pari, a sve finansije su javne. Verujemo da bi sva udruženja mnogo radije sprovodila aktivnosti u javnom interesu – javnim sredstvima, ali nažalost naša država dodeljuje ono malo sredstava na svojim sumnjivim konkursima podobnim udruženjima sa nejasnim rezultatima. Svim organima sudstva dostupna je informacija da ogromna većina sredstava stranih donatora završava u više ili manje uspešnim projektima institucija, kojima upravlja baš ova vlast koja šalje policiju na udruženja građana. Od manjine koja uopšte ima primanja u udruženjima, prosečne plate ne prelaze republički prosek, a svaki peti zaposleni je na minimalcu. Para nema, pare nisu problem. Problem je ono čemu služi ovakvo optuživanje.
U svetlu istorijski rekordne angažovanosti građana Srbije, jasno je da nije dovoljno samo zastrašivanje da bi se aktivizam ugušio. Potrebno je potpirivati nepoverenje i razjedniniti široki front solidarnosti i podrške studentima. Frustracija vlasti time što ne može nikako da diskredituje studentski pokret očekivano se izlila u bes prema idealnim “dežurnim krivcima” – udruženjima građana. Pošto ne mogu da nađu realne zamerke, zloupotrebljava se turbulentna globalna politička atmosfera, izmišljaju obojene revolucije, fabrikuju nerealni prekršaji. Kako dokaza za njih nema, ovaj, poslednji u nizu, napad na udruženja građana tumačimo kao trošenje dragocene energije na samoodbranu i pokušaj razdora u narastajućem pokretu za pravdu i dostajanstven život u Srbiji.
Neosnovane i manipulativne optužbe mogu proći u javnosti samo ukoliko ste prethodno obavili otrovnu propagandu vređanja i ponižavanja, bilo kada je reč o ličnostima, profesijama, ili evo, celom jednom sektoru. Vreme je da šira javnost u Srbiji konačno prepozna značaj udruženja i urgentnost odbrane ustavom garantovana prava na udruživanje i uzvrati solidarnost targetiranima. Ovoga dana to je 5 organizacija, sledećeg neko drugi i tako dok svi ne stanemo na Crtu da ostavimo Trag. Znamo se, bodrimo se, borimo se.